Odsek za naučna istraživanja IPPER tima
Tim Reveri instituta obavlja naučno-istraživačku delatnost na polju psihologije, psihijatrije i psihoterapije sa ciljem primene znanja i razvoja inovativnih i kreativnih pristupa u skladu sa novim naučnim dostignućima u oblasti (objavljivanje radova i publikacija iz svojih oblasti delovanja, učestvovanje na seminarima i konferencijama i saradnja sa drugim naučnim institucijama u zemlji i inostranstvu). U skladu sa svojim ciljevima IPPER insistira na neprekidnom učenju, usavršavanju i istraživanju u oblasti psihologije, psihijatrije i psihoterapije u cilju razvoja mentalnog zdravlja.
Ako želite da se pridružite našem istraživačkom timu, kontaktirajte nas.
Najnovije istraživanje Specijalne bolnice za bolesti zavisnosti i druge psihijatrijske bolesti ‘Lorijen hospital’, i našeg tima pokazuje da postoji matematički model koji predviđa višegodišnju neprekidnu apstinenciju kao ishod lečenja zavisnika od heroina. To znači da sada znamo formulu uspeha lečenja heroinskih zavisnika. Ta formula uključuje faktore kao što su supstance (psihoaktivne droge ili medicinski lekovi) koje je zavisnik koristio pre heroina, tokom korišćenja heroina, kao i tokom lečenja od heroina, tj apstinencije, zatim dužina korišćenje naltreksona, kao i psihoterapije, druge aktivnosti tokom lečenja, kao što su sport i obavljanje posla, a zatim i faktori kao što su motivacija za lečenje i ponašanje roditelja tokom lečenja.
Faktori lečenja heroinske zavisnosti
(Model predikcije višegodišnje apstinencije kao ishoda lečenja heroinskih zavisnika naltreksonom i naltrekson-bihejvioralnom terapijom)
Jasmina Knežević Tasić 1 , Maša Karleuša Valkanou 2 , Borislav Đukanović 3 , Dragić Banković 4 , and Vladimir Janjić 5
1-Clinic for Addiction and Other Psychiatric Disorders, Lorijen Hospital, Belgrade, Serbia
2-“Reverie” Institute of Mental Health, Belgrade, Serbia
3-University of Donja Gorica, Podgorica, Montenegro
4-Faculty of Science of the University of Kragujevac, Kragujevac, Serbia
5-Faculty of Medical Sciences of the University of Kragujevac, Kragujevac, Serbia
Uprkos praktičnom i teorijskom značaju, studije koje ispituju faktore ishoda lečenja heroinskih zavisnika su relativno retke. Da li možemo unapred proceniti mogućnost dugotrajne apstinencije heroinskih zavisnika i uticati na faktore koji će povećati šansu za lečenje? Cilj ove studije je bio da se odrede podržavajući faktori i zajedničko,dejstvo faktora koji doprinose održanju apstinencije.
Metode:
U kliničkoj eksperimentalnoj i eksplorativnoj studiji ispitane su dve grupe heroinskih zavisnika, koje su prošle iste terapijske procedure sa različitim ishodom (133 apstinenta i 56 recidivista). Pacijenti su evaluirani pomoću nestandardizovanog upitnika konstruisanog da ispituje istoriju zavisnosti, motivaciju za lečenje, roditeljske stavove i kontrolu, zadovoljstvo poslom, socijalne i emotivne veze, alternativna zadovoljstva, korišćenje drugih supstanci tokom lečenja i vrste terapije. Binarna logistička regresija pružila je model sadejstva specifičnih faktora koji određuju formulu uspeha održanja apstinencije, predviđajući uspeh lečenja kod heroinskih zavisnika. Hi kvadrat analiza izdvojila je posebne faktore od značaja. Rezultati:
Studija pronalazi novu promenjivu koja se može koristiti kao prediktor za apstinenciju i koja predstavlja sadejstvo faktora: korišćenje supstituta heroina pre početka lečenja (p = 0,011), nekorišćenje hipnosedativa (p = 0,001), duže korišćenje naltreksona (p ˂ 0,0005), nekorišćenje marihuane (p = 0,002), bavljenje sportom (p = 0,009), zaposlenost i zadovoljstvo poslom (p ˂ 0,0005). Među faktorima od značaja su i prinudna motivacija za lečenje, adekvatna roditeljska kontrola tokom lečenja, redovnost i učestalost psihoterapijskih seansi.
Zaključak:
Studija pokazuje da postoji matematički model koji predviđa višegodišnju neprekidnu apstinenciju kao ishod lečenja zavisnika od heroina.
Original rada možete pogledati ovde
Profile of an addict, or, beyond the addiction mask
Čestitamo Specijalnoj psihijatrijskoj klinici za bolesti zavisnosti ‘Lorijen hospital’, i našem timu na još jednom uspešno obavljenom istraživanju. Rad je objavljen u časopisu International Journal of Mental Health and Addiction na šta smo veoma ponosni.
Istraživanje pokazuje koji su to faktori rizika koji utiču na to da se heroinski zavisnici vraćaju heroinu i prekidaju lečenje. Postoji statistički značajna verovatnoća da će zavisnici koji su došli na lečenje, a nemaju doživljaj da su “dotakli dno” i ne priznaju sebi da su u potpunosti izgubili kontrolu nad svojim životom, pre prekinuti lečenje i vratiti se heroinu.
Ako je heroin zamenjen nekom drugom zavisnošću, kao na primer kockanjem i ako osoba koristi lekove za smirenje tokom lečenja, nakon uspostavljanja apstinencije, takođe je veća verovatnoća da će apstinenciju prekinuti. Mlađe osobe, kao i osobe koje su došle na lečenje najviše motivisane izričitim zahtevom roditelja takođe imaju manje šanse za trajno izlečenje.
FAKTORI RIZIKA ZA RECIDIVIZAM HEROINSKIH ZAVISNIKA LEČENIH NALTREXONOM I NALTREXONE –BIHEJVIORALNOM PSIHOTERAPIJOM
Jasmina Knežević Tasić 1 , Maša Karleuša Valkanou 2 , Borislav Đukanović 3 , Dragić Banković 4 , and Vladimir Janjić 5
1-Clinic for Addiction and Other Psychiatric Disorders, Lorijen Hospital, Belgrade, Serbia
2-“Reverie” Institute of Mental Health, Belgrade, Serbia
3-University of Donja Gorica, Podgorica, Montenegro
4-Faculty of Science of the University of Kragujevac, Kragujevac, Serbia
5-Faculty of Medical Sciences of the University of Kragujevac, Kragujevac, Serbia
Abstract
U cilju konstrukcije uspešnog modela lečenja heroinske zavisnosti važno je definisati faktore koji doprinose recidivu i održavanju toka bolesti. Metode: U kliničkoj, eksperimentalnoj studiji ispitali smo dve grupe heroinskih zavisnika koje su prošle iste terapijske procedure sa različitim ishodom lečenja (133 apstinenata and 56 recidivista). Rezultati: Studija je pronašla tkzv marker za recidivizam koji se dobija zajedničkim dejstvom sledećih faktora : a) ne korišćenje tramadol (TRM) pre lečenja (p < 0,0005), b) nepostojanje doživljaja gubitka kontrole nad ponašanjem kao motiv za početak lečenja (p = 0,048), c) korišćenje benzodiazepina (BZ) nakon uspostavljanja apstinencije (p < 0,0005), d) zamena heroinske adikcije bihejvioralnom adikcijom, specifično kockanjem (p < 0,009), e) mlađa životna dob zavisnika (p = 0,012), i f) izričit zahtev roditelja kao motiv za lečenje (p = 0,040). Zaključak: Studija otkriva matematički model prema kome se može predvideti recidiv i nemogućnost uspostavljanja trajne apstinencije kao ishod lečenja heroinske zavisnosti.
Ključne reči: heroinska zavisnost, ishod lečenja, recidiv, sindrom zavisnosti, motivacija za lečenje.
Original rada možete pogledati ovde